Šokačko pivo
petak, 15.09.2006.
GDJE JE ČAŠA PUNA ?
WILLIAM UNDERHILL napisao je, ovih dana, za Newsweek, clanak pod naslovom
“Gdje je casa puna ?”
u kojem tvrdi kako se nove mlade generacije, po izboru svog pica, zele razlikovati od svojih roditelja. Nakon sto je ruska vlada pivo proglasila nealkoholnim picem, te ga mlađi od 18 godina mogu kupovati po trafikama, bez ogranicenja, potrosnja nekih brandova piva porasla je i do 47%. Pivo je definitivno postalo izbor mlade ruske generacije i potisnulo tradicionalnu votku u drugi plan. Od skromnih 5 litara po stanovniku, Rusija uzurbano grabi prema europskom prosijeku od 62 litre po stanovniku. Robin Room iz Centra za socijalna istrazivanja Stockholmskog univerziteta također tvrdi kako povijest uci da se bogacenjem srednjeg staleza povecava potrosnja piva. Naprosto stoga sto je pivo demokratski proizvod.
Dok tranzicijske i istocne zemlje biljeze ogroman porast potrosnje, na zapadu je proces potpuno suprotan. U devet od dvadeset najbogatijih zemalja potrosnja piva pada sto je njihove vodece brandove natjeralo u prodor na istok. Calsberg je zapoceo prodaju piva cak na Tibetu. Guinnes, na primjer, pada prosjecno 6%. Irci to pojasnjavaju vecim migracijama i sticanjem novih navika, interakcijom kultura, i pomodarstvom.
Birte Klepien iz Njemacke pivarske federacije, tvrdi da pivo ima problem s imidzem. Mladi naprosto nece piti ono sto su pili njihovi roditelji. I zaista, u zemlji Oktoberfesta potrosnja piva po stanovniku danas je 114 litara, dok je 1991.g. iznosila 140 litara.
Iznenađuju podaci o povecanju potrosnje piva u nekim zemljama:
Rusija 161%, Egipat 151%, Thailand 143 %, Kina 32%, S. Koreja 22%, Meksiko 14%, Argentina 11%, …, odnosno, svijet je u prosijeku povecao potrosnju piva za 10,2 %.
Vinarski juzni krajevi Europe također mijenjaju navike. Italija je najveci kupac njemackih piva. Spanjolska mladez također rado poseze za malim pakiranjima sjevernjackih piva.
Dok je na jednom dijelu svijetskog trzista, mladoj populaciji, pivo top-proizvod, na drugom je postalo “previse konzervativno”.
Drzavni zavod za statistiku tvrdi da i u Hrvatskoj potrosnja piva pada. Dok je 2002.g. iznosila priblizno 29 litara po stanovniku, 2003.g. 23 litre, 2004.g. iznosila je 21 litru po stanovniku. Neki su skloni reci da je, uz ostalo, i Zakon o “nula promila”, opcenito donio padajuci trend u potrosnji alkoholnih pica, uopce.
srijeda, 13.09.2006.
ŠTO SMO SVE, KROZ POVIJEST, PREGRMILI - BEZ PIVA?
Što se dešavalo u Slavoniji i Osijeku
prije,… i nakon, donešenošenja
REINHEITSGEBOT
zakona o izvornosti piva( 1516.g. )
Mali povratak u povijest:
- VI/VII stoljeće nakon propasti rimske Murse, područje naseljavaju Avari i Slaveni
- 796.g propast avarske države, potpadanje pod Franačku državu
- 818 g Ljudevit podiže ustanak da bi se oslobodio Franaka.
- 822.g hrvatski knez Borna kao vazal Franačke države uguši Ljudevitov ustanak
- 827.g. Bugari pod vodstvom kana Omortaga upadaju u Slavoniju
- 828.g. protunapad Franačke države koja potiskuje Bugare do Drave, a između Drave i Save bugarski knez Ratimir uspostavi svoju vlast
- 838.g Franci potuku Ratimira i ponovo uspostave vlast između Drave i Save.
- 840.g. njemački kralj Ludvig postavi u Slavoniji kneza Pribinu
- 861.g Pribina pogine u boju s Moravcima i nasljedi ga sin Kocelj
- 874.g knez Kecelj pogiba. Prostor između Drave i Save postaje ponovo samostalna kneževina kojom od
- 880-900.g. vlada knez Braslav.
- S istoka nadiru Mađari koji, na poziv cara Arnulfa, napadnu moravskog kneza Svatopluka, potuku ga i počnu se približavati Donjoj Panoniji. Zaplašen takvim tijekom car Arnulf preda knezu Braslavu Donju Panoniju kako bi osujetio daljnje nadiranje svojih “saveznika” Mađara.
- 896.g. Mađari na čelu sa Arpadom ( sinom Almoševim ) prijeđu srednje Karpate i spuste se do kraja IX stoljeća sjeverno od Drave
- Dalje prodore Mađara preko Drave zaustavlja hrvatski kralj Tomislav, u sastav čije države uđe i Braslavova kneževina, koja od tog vremena, kao pobližu oznaku prostornog smještaja, nosi ime SLAVONIJA. Njene granice tada su uključivala i područja omeđena Dravom, Murom, Savinjom, Sutlom, planinama V. i M. Kapelom, donjim tokovima Une, Vrbasa, Save i Dunava.
- Vjerovatno u X stoljeću na prostoru današnje Tvrđe nastaje slavensko naselje Osijek. Spominju ga “jeruzalemski putopisi”, kao mjesto “ koje obiluje kruhom”.
- 1196.g. u prvoj pisanoj službenoj ispravi kralja Emerika, spominje se Osijek pod mađarskim nazivom Ezek. O kakvoj ispravi se radi? I kralj Emerik, po uzoru na prethodnike Stjepana II i Belu III, potvrđuje pravo ubiranja osječke skelarine i pijacarine cistercitskoj opatiji Cikador , koje je ova opatija stekla još za vijeme Gejze II. Opatija Cikador je samo uživala spomenuta prava ali nije i upravljala Osijekom.
- Premalo je pronađenih podataka iz XIII i XIV stoljeća ali je sigurno da je Osijek bio važan prijelaz preko Drave i važno trgovačko središte.
- 1332.g. sljedeći je spomen Osijeka u službenoj pisanoj ispravi u kojoj se govori kako je meštar Nikola iz Osijeka uplatio crkvenu desetinu.
- 1339.g. sljedeći je pisani dokument u kojem plemići iz Bilja traže od župana obeštećenje zbog gaženja svojih posjeda od strane putnika koji putuju preko Drave skelom kod Osijeka. Ovdje se ne radi o istoj skeli čije prihode je ubirala spomenuta opatija Cikador.
- Velikaši Filip i Ladislav Korogy pokušavaju preoteti splavarinu opatiji Cikador ali gube sud.
- 1351.g. prvi put se spominju u povijesti Slavonije. Gore spomenutom ispravom ne osporavaju se i njihovi posjedi u Osijeku, Čepinu, Subotici, Koprivni, ….
- 1352.g nakon smrti Filipa Korogya u Budimu se izvrši podjela imanja od kojih 2/3 dobiju njegovi sinovi Filip i Ladislav Korogy a jednu trećinu, zajedno, sin Stjepan i Filipova udovica.
- 1353. opatija Cikador i Korogyi obnavljaju spor, u Budimu, oko skelarine u Osijeku kojim je presuđeno da opatija ima pravo na 2/3 skelarine i pijacarinu, a Korogy na cestarinu.
- 1353.g. kardinal u Titelu prodaje Korogyima za 60 dukata svoja vlasnička prava u Osijeku. Tako su Korogy konačno došli u posjed Osijeka čime je znatno porasla njihova moć. Postavljaju ih na važne dužnosti. Čak je Ladislav bio 1367.g. imenovan za bugarskog bana.
- 1385. Dogovorom u Požegi nakon dinastičkih borbi poraste uloga Stjepana Korogyija osobito u Istočnoj Slavoniji.
- 1386.g. 24.veljače, na nagovor kraljice Elizabete, ubijen je kralj Karlo Drački.
- 1386. Buntovni velikaši koje su predvodili braća Horvat i Ivan Paližna podižu ustanak, osvajajuju požešku i vukovarsku županiju. Stjepan Korogy krene na buntovnike na čelu kraljevske vojske iz Ugarske u Slavoniju. Potuče vojsku Ladislava Horvata i povrati požešku, vukovarsku i mačvansku županiju. Ladislavov brat Ivan Horvat i Ivan Pližna priskoče Ladislavu Horvatu u pomoć i potuku Stjepana Korogya, te ponovo zavladaju požeškom i vukovarskom županijom. Međutim Stjepanu Korogyiu priteknu u pomoć mađarski velikaši te buntovnike potisnu u Zapadnu Slavoniju.
- Želeći se istaći, palatin Nikola Gorjanski pokrene svoju vojsku da bi do kraja slomio buntovnike. Lakomisleno pozove kraljice Elizabetu i Mariju da s njim pođu u taj ratni pohod.
- 1386.g. u srpnju, Nikola Gorjanski, kraljice Elizabeta i Marija, prijeđu Dravu kod Osijeka i pridruže se vojsci Stjepana Korogya kod Đakova.
- 25.srpnja 1386.g u bitci kod Gorjana iznenada napadnu buntovni Ivan Paližna i Ivan i Ladislav Horvat, ubiju Nikolu Gorjanskog te (uboicu kralja Karla Dračkog) Blaža Forgača. Među vlikim brojem zarobljenih velikaša u roblje su pale i kraljice Marija i Elizabeta te sam Stjepan Korogy.
- 1386. Poslije bitke kod Gorjana , Osijekom zavladaju braća Ivan i Ladislav Horvat a njihovu vlast prizna cijela Hrvatska, Slavonija i mačvanska banovina.
- Ivan i Ladislav Horvat osnažili su grad i opasali ga utvrdom.
- Sigismund preuzme vlast u ime svoje zarobljene žene Marije, te pokrene vojsku na zapadnu Slavoniju.
- 1387. Buntovni velikaši predaše zarobljenu kraljicu Elizabetu krvniku. Uplašen za život zarobljene kraljice Mrije
- Sigismund se povuče u Ugarsku. Ivan Horvat provali u Baranju i opustoši grad Pecs ( Pečuh ). Međutim, krbavski knezovi pređu na Sigismundovu stranu , oslobode zarobljenu kraljicu Mariju, i zarobljene velikaše,koji su im bili povjereni. Ovi se po izlasku iz tamnice pridružiše kraljevskoj vojsci i potisnuše Ivana Horvata iz Baranje.u Slavoniju. Ustanička vojska razjedinjena u strategiji potisnuta je preko Save
- 1392. Kralj nagradi Stjepana Korogyia i njegove sinove brojnim posjedima u Slavoniji.
-
- XV st. Ivan Korogy ( Stjepanov unuk ) postaje jedini vlasnik svih posjeda Korogy.
- 1429.g.Ivan Korogy obnavlja sud s opatijom Cikador oko mostarine i pijacarine u Osijeku, ali gubi sud.
- 1433. Ivan Korogy pokreće sud i protiv majke Jelene i sestara Marije i Katarine, oko posjeda.
- 1434.Ivan Korogy sklapa brak s Barbarom Gorjanski ( kćeri Nikole Gorjanskog , mlađeg ) a zbog kumstvenih veza uz paapino posredovanje
- 1437.g, Nakon Barbarine smrti, oženi se Ivan Korogy sa Anom Morović ali kako brak nije konzumiran na osobnu zamolbu kralja Sigismunda papa Eugen naredi Pčujskom biskupu da poništi brak.
- 1439. g. papa Eugen odobri crkvi svetog Trojstva u Osijeku davanje oprosta od svih grijeha svim posjetiteljima crkve. Isto je smio činiti ispovjednik obitelji Korogy na prijenosnom oltačiću koje je Ivanu poslao papa.
- 1439.g. u jesen, umre Sigismundov nasljednik i zet Albrecht, te ponovo nastanu žestoke disnastičke borbe.
- Nakon ulijetanja u bitku, a potučen kod mađarskog grada Bataszeka, Ivan Korogy se pokori kralju Vladislavu.
- 1447.g. nakon što je doboro odabrao stranu Ivan Korogy ponovo postaje mačvanski ban. Stalno boravi u Osijeku, zajedno sa svojim sudrugom najmoćnijim velikašem Slavonije i Ugarske Nikolom Iločkim.
- 1453. Opatija Cikador tuži Ivana Korogya za ometanje prava na splavarinu i pijacarinu.
- 1454.g. Ivan Korogy ugovorom o nasljeđivanju posjeda od svojih rođaka dobija brojne utvrde Harsany, Čepin, Osijek, Ivankovo, Nemetin,…
- 1456.g. ratoborni sultan Mehmed II ( fatih-osvajač) povede vojsku na Srbiju i dođe pred Beograd. Grad su čudom obranili križari na čelu s Ivanom Kapistranom. Hunjady, Korogy i Kapistran koji su sudjelovali u bitci bili su zahvaćeni zarazom i umru. Turci osvoje Beograd.
- 1456. Ivana Korogya nasljeđuje malodobni sin Gašpar Korogy u čije je ime vladala njegova majka Elizabeta.
- Majka je zapala u dugove pa je za 230 dukata rasprodala mnoge posjede mačvanskom banu Pavlu Hercegu.
- Sam Gašpar Korogy nije poštovao neke ženidbene dogovore te je pao u nemilost kralja Matije koji mu je stoga oduzeo neke posjede. Gašpar zatraži kraljevu milost. Za uzvrat kralj ga pošalje u rat s Turcima te
- 1472.g Gašpar Korogy pogine u ratu. Tako su izumrli Korogyi. Kralj Matija daruje Osijek Nikoli Čuporu Moslavačkom i Ivanu Ungoru.
- 1474.g. Čuporov rod izumre i Osijek prijeđe u vlasništvo novoosnovanog kaptola u Budimu. To je pobudilo mnoge vlasničke prijepore i rivalstvo među potencijalnim vlasnicima, tako da su vojvoda Elč i Petar Ampulić čak topovima napali Osijek, kad ga je privremeno zaposjeo Petar Gereb.
- 1495. Savladavši svoje protivnike kralj Vladislav navraća u Osijek i daje ga Petru Gerebu.sve do 1517.g. kad ponovo potpada pod budimski kaptol.
EVO GA!
TU SE SUSREĆEMO, u vremenu,
s bavarskim Williamom IV, koji 1516.g. propisuje Reinheitsgebot, zakon o izvornosti piva.
1521.g. Kralj Ludovik, zbog ponovnog, prodora Turaka naredi Pečujskom kaptolu da pošalje vojsku u Osijek
na čelu s bosanskim biskupom Mihajlom Kesarićem.. Čini se da je tada provedena i djelomična mobilizacija jer su okupljeni vojskovođe morali u Osijek dovesti i petinu kmetova. Dok se ta vojska još okupljala ,Sulejman 30. kolovoza 1521.g. slavodobitno zauzme Beograd, čime si je otvorio put za daljnja osvajanja.
1524.g. kralj Ludovik odobri Kesariću i Serecseniju da kupe stari i kuju novi novac, a kovnicu mogu otvoriti u Osijeku.
1526.g. Sulejman se zaputi golemom vojskom prema Ugarskoj. Zauzme Petrovaradin. Ludovik je užurbao ratne pripreme za obranu Osijeka. Dok se ludovikova vojska pripremala i okupljala, pod vodstvom Stjepana Bathoryja, Turci su već osvojili Ilok.
08. kolovoza 1526.g. izaslanici Osijeka i Erduta predali su ključeve grada veziru Mustafa –paši Jahjaoglu.
14.kolovoza 1526.g. stigne Sulejman u Osijek i naredi izgradnju mosta premeko Drave do Darde. Most je bio završen za 5 dana i smatran je svjetskim čudom.
19. kolovoza 1526.g. otpočeo je prijelaz vojske preko Drave.
23.kolovoza 1526.g. odredi anadolske vojske, zapale grad i poruše most za sobom.
Nakon pobjedničkog pohoda na Mohač, Turci užurbano obnove grad još iste 1526.g. od kad se on razvija u skladu s političkim i vojnim intreresima Osmanskog Carstva.
Pored gramzive obitelji Korogy koja je dugo utiskivala svoj uticaj u grad, sad se Osijek razvijao u novom duhu, sve do Srijemskokarlovačkog mira 1699.g
Pa zar već nije bilo vrijeme za predah - uz PIVO.
srijeda, 30.08.2006.
Di nam je sve LIPO ?
Krčma "KOD DANETA" Aljmaš
I. Mihaljković, "TRI RUŽE" Andriaševci
D.Šebalj, "ROSSONERO" Andrijaševci
Caffe bar " MUSTANG" Andrijaševci
Ćorić ugostiteljski obrt Antunovac
T.Petričević, MAGIC II" Babina Greda
R.Lukić, "PANDORA" Babina Greda
Vladimir Planitić Caffe bar Belišće
Kafe bar " FENIX" Belišće
Caffe bar,"PINGVIN" Beničanci
VARGA restoran Bilje
Caffe bar "NARCIS" Bizovac
Restaurant " CROATIA" Brestovac
Krčma "ŠOKAC" Brođanci
VENERA Budimci
Caffe bar METEŠ, Cerna
TO "MLADOST" Ćelije
HKUD "Stjepan Penić" Dalj Dalj
S.Zolota, "BRANDY" Dalj
Caffe bar "JOHANY" Draž
NK MLADOST Draž Draž
Caffe bar " TONY" Drenje Drenje
A.Mesec, "KOD KUKE" Drenovci
M.Šokčević, "KASTELLO" Drenovci
BENIĆ Co. Duboševica
Benzinska postaja DECUS Đakovačka Satnica
Caffe bar KLJUN Đakovačka Satnica
PARAGON d.o.o. Đakovačka Trnava
Caffe bar DELFIN Đakovački Selci
Caffe bar MIGNON Đakovački Selci
Caffe bar TOM-TOM Đakovo
JOSIP SIKRA Đakovo
DOMAGOJ SVALINA Đakovo
IVAN ŠIMIĆ Đakovo
KONTAVA Đakovo
TISAK Đakovo
TRNAVAČKI VINOGRADI Đakovo
Caffe bar, DYACO Đakovo
ZANATOPSKRBA Đakovo
Pizzerija SLAVONIJA Đakovo
Caffe bar BABILON, M.Jarčević Đakovo
Caffe bar, vl.Ružica Režič Đakovo
Caffe bar GEM Đakovo
Caffe bar ROĐO, Branko Delagić Đakovo
MIMA doo, Motel " ĐAKOVO" Đakovo
PL "Tony" Đakovo
Pečenjarnica ADRIAN Zdenko Vrbanac Đakovo
Caffe bar MASTOZO, Mamić Ivan Đakovo
Caffe bar PAN Đakovo
STR JOKER, Jozo Topić Đurđanci
Caffe bar "ZMIJAVCI" Ernestinovo
S.Dujmović " PLAVE NOĆI" Ernestinovo
Irena Caffe bar, "GLEMBAY" Gajić
Caffe bar MEP, Božidar Ćirić Gašinci
Caffe bar "PICCOLA" Gorjani
J.Stazić, "LJELJA" Gorjani
TO LJELJA Gorjani
Zadruga, "SLAVONSKA RAVNICA" Gornje Predrijevo
"KIČIĆ PROMOT" d.o.o. Grabovc
B.Anić, "DIJAMANT" Gradište
Caffe bar GRANIT Gundinci
Krčma "LOVAČKE PRIČE KOD MARKA" Habjanovci
Caffe bar CLEOPATRA, Ivan Filić Ilača
Z.Đurin, "TRENK" Ivankovo
Z.Miljenka, Caffe bar "TREZOR" Josipovac
BARANJSKA KUĆA Fa "Marko" Karanac
Krčma "SEDMA NOĆ" Ladimirevci
CONSENSUS d.o.o. Lug
STR VINOGORJE Mandićevac
Zvonarić, "POSLJEDNJA ŠANSA" Marjanci
J.Sesar, "GERO" Nuštar
I.Milas "ĆIPA" Opatovac
Z.Pirić, "VRATA BARANJE" Osijek
Lovrinčević, Caffe bar " BONACA" Osijek
PL " Helianthus" (Bizovac ) Osijek
HOTEL RITAM, Vuković Osijek
Krčma "TIHO" Osijek
A.Košir " KOD LIJE" Osijek
Šokačka grana Osijek Osijek
Caffe bar, ROKUS Osijek
Caffe bar "Z" Osijek
Caffe bar "KOD ĐUKE" Osijek
Radix d.o.o. Osijek
S.Zolota, "BRANDY" Osijek
VINOTEKA doo Osijek
MIRON d.o.o Osijek
GEM Osijek
RAKO d.o.o (Golden Chicken) Osijek
Z.Primorac, "USKOK" (Tvrđa) Osijek
STR NENA Petlovac
Caffe bar "VERTERE" Petrijevci
Caffe bar MACCAO ,Zdravka Andrić Petrijevci
Bife "Slavonsko sijelo" Petrijevci
Caffe bar, VIKTORIJA, Zorica Lamota Podgorač
Trgovina VELEBIT Zlatko Bisaha Potnjani
E.Sertić, S&S COMPANY "KISS" Pribiševci
M.Starinac, " GROF" Retkovci
Caffe bar, "LANTERNA" Retkovci
Caffe bar "LAGUNA" Samatovci
MIŠIĆ trg. Obrt Sarvaš
Caffe bar PHOENIX, Ivan Marčičević Semeljci
Bošnjak, "VUK" Slakovci
I.Soldo, "BABILON" Soljani
M.Štrobilius, "GONDOLA" Sotin
DAMIGO Stipanovci
N.Kadić, "ČEP" Strizivojna
Kafe bar "PALAS" ŠAG
B.Varenina "PALAS" Šag
Caffe bar "JELEN" Štitar
Bistro "TERRA" Tomašanci
D.Kešić, Caffe bar " DIJANA" Topolje
BECIĆ PROMET d.o.o. Topolje
Caffe bar ACAPULCO , Vesna Karić Tordinci
M.Adamović, "IZLAZEĆE SUNCE" Tovarnik
Restoran "EMAUS" V. Satnica
PPK Valpovo dd Valpovo
Villa VALPOVO Valpovo
Restoran "PARK" Valpovo
Krčma " SLAVONAC" Valpovo
Caffe bar"GRADSKA KAVANA" Valpovo
Kafe bar "PRANDAU" Valpovo
Restoran "SRIJEM" Vinkovci
P.Papić Caffe bar "BIJELA LAĐA " Vinkovci
J.Ružević "NOVA MINERVA" Vinkovci
N.Dostal, "KRISTAL" Vinkovci
Caffe bar TONY, Tomislav Šalilović Vinkovci
UTO COLEUS Vinkovci
HOTEL "Lady M" Vinkovci
PRKOS Vinkovci
M.Vukasović, "DUBLJANI" Vinkovci
Caffe bar " PAMOUNT" Vinkovci
Caffe bar "DOMAK" Viškovci
I.Babić, "FORUM" Višnjevac
PL " Biogal" Višnjevac
M.Kadić, "PALADIUM" Vođinci
J.Radan Caffe Bar " CENTAR" Vrbica
Lj.Janković-Gašpić VENERA" Vrpolje
Caffe bar GROF, Daut Komered Vukovar
Šokadija-Zagreb Zagreb
HKUD "Šokačko srece" Zelčin Zelčin
Caffe bar "107. BRIGADA" Zelčin
Seoski turizam NAĐ Zmajevac
Caffe bar MTV Županja
TZ grada Županje Županja
Konjogojska udruga "Stari Graničar" Županja
utorak, 29.08.2006.
VOLIM BITI "TREĆI"
Kako to u svakoj ljubavi biva, nekad dođe red i na ono... Tko je komu prvi, drugi,... i ostali.
U životu žene, ( kažu ) važan je onaj "prvi".
U životu mušakarca, ona "posljednja".
Ja osobno cjenim kad mi priopće da sam "treći".
Naprosto, dosadilo mi je biti "drugi".
Ima puno misterije u onome, "prvi put"...
Ali i sjete. Jer, nam više nikad neće biti, "prvi put".
Kako je to bilo "PRVI PUT", sa šokačkim pivom?
Šokačko pivo, prvi put,
zakuhao je jedan Austrijanac u Solinu, u Matoševoj ulici bb.
Šokačko pivo, prvi put,
srelo se sa svojom bocom 04. 04. 2006.g.
I sad Vi meni recite, da li bi bilo fer da se to računa?
Mislim, svi oni što su ga isprobali, mljackali jezikom, i komentirali, u tijeku proizvodnje, punjenja, transporta, istovara,...sasvim službeno i poluslužbeno.
Šokačko pivo, prvi put,
došlo je u svoju " domovinu " 14. 04. 2006.g.
I tad mu je bilo, zaista, "PRVI PUT".
Prvi dodir pravih šokačkih usana, ŠOKAČKO PIVO, doživilo je još istog dana.
Prvu bocu Šokačkog piva kupio je, i popio, gospodin Kamenar, iz sela Dalj. Širokim osmjehom prognozirao mu je dug i uspješan život.
Pozlatila mu se.
Šokačko pivo, prvi put
javno je promovirala Udruga "ŠOKAČKA GRANA", Osijek, 28.04.2006.g.
Od tog dana ponosito pleše na šokačkim šeširima, uči bećarce, pamti poskočice, sluša berde i tamburice...
I zar je to, zaista, važno ?
Kažem Vam, ja volim biti "treći".
Ako je LIPO, kao "prvi put".
A LIPO je.
Gdje god se pojavilo, "prvi put", bilo je LIPO.
Ovaj post ću ovdje zaustaviti ali, o tome kako nam je i gdje bilo LIPO, zaista, ne namjeravam prešutiti.
ponedjeljak, 28.08.2006.
William IV je još daleke 1516.g. izdao propis o izvornosti piva ( prvi propis o "zaštiti potrošača", uopće ) pod nazivom "REINHEITSGEBOT" ( Reinheit-ćistoća, Gebot-zahtjev ). Propis je jasno razlikovao izvorno pivo (od slada, hmelja i vode ) od “krivotvorine” ( pivo proizvedeno od surogata ). Budući da u to vrijeme čak ni utjecaj kvasca nije bio do kraja razjašnjen, nije bila dozvoljena niti bilo kakva uporaba kemijskih sredstava ( konzervansa, na primjer.). Stoga bi danas pivo proizvedeno po “Reinheitsgebot”- u, mogli smatrati i zdravom hranom.
Ova uredba je stvorila snažnu tradiciju i tehnologiju proizvodnje njemačkih piva koja je opstala do danas. Ulaskom u EU, Njemačka je bila prisiljena propustiti na svoje tržište i drugačija piva, što je ugrozilo ovu tradiciju. U zemljama njemačkog govornog područja, i zemljama koje su bile pod njihovim utjecajem, i danas se izvornim pivom smatra samo ono pivo koje je proizvedeno prema "Reinhaitsgebot" normama. Budući da je i Hrvatska, do 1918.g. bila u sastavu Austro-Ugraske monarhije, i kod nas se ovaj zakon strikno poštovao i primjenjivao, te se može smatrati i našom dalekom tradicijom.
Za bolje razumijevanje dolaska piva u Hrvatsku potrebno je vidjeti kakav je položaj pivo imalo u metropoli Habsburške Monarhije — u Beču. Beč je za Hrvate bio ne samo središte političke moći nego i središte mode i pomodarstva, izvor svakojakih novotarija koje su naši plemići i građani spremno prihvaćali i oponašali. Stoga je Beč imao i snažan utjecaj na prehrambene navike u Hrvatskoj. A pivo je i u središtu Monarhije stoljećima trpjelo marginalan status.
Prvi spomen konzumiranja piva u Beču potječu iz 13. stoljeća. Izgleda da je njegova potrošnja ozbiljno povećana u 14. stoljeću jer su se u to vrijeme vinari u gradu tužili da im pivo ozbiljno ugrožava posao. Beč se nalazi nadomak Češke i Bavarske — dviju zemalja koje su već u srednjem vijeku snažno razvile proizvodnju piva, pa je sasvim razumljivo da je blizina tih zemalja utjecala na porast popularnosti piva u metropoli Monarhije. Međutim, vinski je lobi izgleda uspješno onemogućavao veći uspon piva. Pritužbe vinara na konkurenciju piva prisilile su gradske vlasti u Beču da proizvodnju i prodaju piva u 15. stoljeću proglase monopolom grada. Od tada grad daje pravo proizvodnje i prodaje piva u zakup različitim privatnicima, a jedno je vrijeme taj monopol bio prepušten gradskoj bolnici, pa je i pivnica bila u jednom krilu bolničke zgrade. Tijekom 17. stoljeća popularnost piva raste i u Beču se otvaraju nove pivnice pa ih je u gradu 1701. bilo već 27.
Osamnaesto stoljeće je stoljeće velikog pohoda piva u Beču i okolici. Tijekom tog stoljeća pivnice se otvaraju u svim dijelovima grada pa ih u doba vladavine Josipa II. ima već više od 500. Pivovare su se otvarale i u najpoznatijim vinogradarskim mjestima u gradskoj okolici, pa je pivo tih desetljeća konačno pobijedilo primat vina u metropoli Monarhije.
Ta mala pivska revolucija imala je sigurno odraza i na naše krajeve. Mnogobrojni Hrvati koji su u to doba odlazili u Beč mogli su se sami uvjeriti u te promjene. Uz nagovor svojih bečkih prijatelja i neki od njih su tada postali obožavatelji piva. No, to nije bilo dovoljno za veće širenje konzumiranja piva u Hrvatskoj. To se dogodilo tek nakon snažnih društvenih promjena potkraj 17. stoljeća. Uzrok velikih promjena, koje će svoj odraz imati i na našim stolovima, bio je rat koji će 16 godina potresati Hrvatsku. Sve je počelo 1683, kada je velika osmanska vojska pokušala osvojiti Beč.
Veliki turski rat (1683–84) promijenio je mnogo toga u životima svih stanovnika Habsburške Monarhije pa tako i Hrvata. Velike ratne operacije angažirale su desetke tisuća ljudi. Cijela Monarhija bila je izložena velikim gospodarskim naporima. Tijekom prvih godina rata oslobođeni su veliki prostori u Slavoniji i Ugarskoj. Došlo je i do izmjene stanovništva — mnogobrojni su muslimani pobjegli u Bosnu, a mnogobrojni kršćani prebjegli na
novooslobođena područja. Od naših krajeva najviše je stradala Slavonija, u kojoj su mnoga sela ugasla, a i gradovi su gotovo sasvim opustjeli.
Nakon Srijemskokarlovačkog mira 1699. život se u Hrvatskoj i Slavoniji počeo obnavljati. Mnoge su njemačke i češke obitelji vidjele upravo u opustošenoj Slavoniji svoju šansu, pa tijekom 18. stoljeća mnogobrojni izvori svjedoče o njihovu doseljavanju. Brojni njemački seljaci doseljavali su se na pojedina vlastelinstva, ali se i velik broj njemačkih i čeških obrtnika doseljavao u slavonske gradove. Zajedno s brojnim činovnicima, koji su također došli iz tih krajeva, ti su obrtnici i trgovci činili u našim gradovima snažne njemačke zajednice u kojima su njegovali stare običaje iz domovine. Među ostalim, donijeli su i običaj konzumiranja piva.
Prisutnost Nijemaca u Hrvatskoj jako su povećale brojne njemačke pukovnije razmještene po gradovima i utvrdama. Najveća vojna posada bila je smještena u Osijeku, gradu u kojem je i inače tijekom 18. stoljeća bila najveća koncentracija Nijemaca. Možda zato i nije čudno što se potkraj 17. stoljeća upravo u tom gradu pojavila prva pivovara u Hrvatskoj. Godine 1694. u Osijeku se spominju čak tri pivara — Joseph Hamerl, Johan Conrad Steer i Vitus Casper. Vjerojatno se prva osječka pivovara nalazila u Gornjoj varoši, ali je potkraj 17. stoljeća postojala još jedna pivovara koja se nalazila u Otoku, pa se i u izvještaju Caraffine komisije spominju dvije osječke pivovare koje plaćaju godišnje 100 forinti poreza. Visok iznos poreza svjedoči da su pivovare proizvodile velike količine piva i da su dobro poslovale.
Pivovare se tijekom 18. stoljeća pojavljuju i u drugim gradovima kontinentalne Hrvatske u kojima su poznate veće njemačke zajednice. Dana 19. kolovoza 1726. spominje se u matičnoj knjizi rođenih u Požegi Christophor Weisler, braxator (lat. pivar). U Požegi je postojala mala ali vitalna njemačka zajednica, a u gradu je boravila i vojna posada smještena u gradskoj tvrđi koju su većinom činili Nijemci. Pivari se u Požegi spominju i poslije. U drugoj polovici 18. stoljeća u Požegi su se proizvodnjom piva bavila još dvojica njemačkih pivara — Joannes Spun i Wolfgang Schroerer. Oni su bili članovi Prvoga njemačkog ceha, koji je obuhvaćao sve obrtnike što su proizvodili njemačke proizvode, pa je i to dokaz da je pivo u Slavoniji u to vrijeme slovilo kao dio njemačke tradicije i kao njemački proizvod ali koji je i u Slavoniji usadio korijene nove tradicije proizvodnje piva, koja se iz ovih krajeva širila i na druga područja.
U Zagrebu je pivovara otvorena tek 1740. G.
(CITAT:Skenderović, R. (2002.): Kako je pivo došlo u Hrvatsku)
Nažalost, najagresivnije reklamirana piva, i kod nas i u ostatku EU, nametnula su drugačiji okus piva. Računica velikih pivovara je jasna. Cijena kukuruza je 0,70 kn/kg, dok je cijena kvalitetnog slada 2,70 kn/kg. Konzistenciju piva nadoknađuju dodacima, ... uguščivačima, zakiseljivačima, konzervansima, antioksidansima,...i.t.d. Velike pivovare aspiriraju na 30-tak % udjela u tržištu piva. Budući da rade pivo od jeftinijih sirovina u mogućnosti su znatnije ulagati u tržište, marketing, gratis akcije, nagradne igre, sponzoriranja, i.t.d. Agresivnost reklame surogat piva vidi se i na našim ulicama, na tendama, suncobranima, oglasnim prostorima,… Ogromna vrijednost piva je “izvađena iz boce” i prenešena na područje reklame.
Izvorna piva su polako gurnuta u drugi plan. Prepuštena su najčešće manjim pivovarama, koje ih proizvode za prave pivoljupce, ugostiteljstvo, ...Ova piva, ne mogu pretendirati na oštriju utakmicu s velikim pivovarama, jer se od njihovih po mnogo čemu bitno razlikuju. Vrijednost tog piva je “ostala u boci”, na uštrb reklame. Izvorno pivo se više obraća sentimentima i poznavateljima tradicije u pivarstvu. Rijetki su i ugostitelji, koji imaju strpljenja i izdržljivosti nuditi izvorna piva, jer su ih veliki proizvođači “razmazili”, nudeći im ekskluzivu, investicije u lokal, i sl. Jedna ilustrirajuća paralela. Čudno je što bar oni ne osjećaju da im tendu ne treba napraviti “mesar”, ( koji će, da bi mu ostalo sredstava za tendu, trpati čvarke u kobasice ili nuditi hot-dog ), već gosti, koji će dolaziti privučeni upravo kvalitetnim kobasicama. Sedamdesetak posto ( jeftinog ) piva konzumira se ispred trafika ili seoskih samoposluga, dok naši ugostitelji ( privučeni investicijskim ulaganjem velikih pivovara u ugostiteljske objekte ) s tim istim pivom ( samo po dvostrukoj cijeni ) uporno pokušavaju pronaći svog gosta. Lijepo uređeni lokali samo efektno reklamiraju njihovo pivo, dok se ono pretežito konzumira na nekom dugom mjestu.
Nedostatak prateće reklame i usporeni obrtaj uloženog novca, razlozi su što ni trgovački lanaci ne žele u svoju ponudu uvrstiti bar jedno ( domaće ) izvorno pivo. Ipak, ugodno je znati da i u Hrvatskoj, djeluju male pivovare koje su i po desetak puta manjeg kapaciteta od jedne ubičajeno velike pivovare a koje aspiriraju na svega 1-2 % udjela u tržištu piva.
Ne treba raspravljati o ukusima, koji su se očito promijenili i koji su danas takvi kakvi jesu. A takvi su, kao da smo naviknuti piti “vino”, od jabuka. No ne treba ni zaboraviti da je “Reinheitsgebot” ne samo propisivao način proizvodnje, već i štitio interese potrošača piva. Je li hiperprodukcija, mijenjajući tehnologiju i okus piva, promijenila i stav prema zaštiti potrošača piva?
Slavonija, koja svoju šansu može pronaći jedino u proizvodnji zdrave hrane, mora osvijestiti svoje stare izvore i okrenuti se njima. Svijet nikad neće ni prepoznati niti prihvatiti našu zdravu hranu, ukoliko ju najprije ne prepoznamo, ne prihvatimo i ne obranimo mi sami.
